Matthew 19

1I kad svrši Isus riječi ove, otide iz Galileje, i dođe u okoline Judejske preko Jordana. 2I za njim idoše ljudi mnogi i iscijeli ih ondje.

3I pristupiše k njemu fariseji da ga kušaju, i rekoše mu: može li čovjek pustiti ženu svoju za svaku krivicu? 4A on odgovarajući reče im: nijeste li čitali da je onaj koji je u početku stvorio čovjeka muža i ženu stvorio ih?

5I reče: zato ostaviće čovjek oca svojega i mater, i prilijepiće se k ženi svojoj, i biće dvoje jedno tijelo. 6Tako nijesu više dvoje, nego jedno tijelo; a što je Bog sastavio čovjek da ne rastavlja.

7Rekoše mu: zašto dakle Mojsije zapovijeda da se da knjiga raspusna, i da se pusti? 8Reče im: Mojsije je vama dopustio po tvrđi vašega srca puštati svoje žene; a ispočetka nije bilo tako. 9Nego ja vam kažem: ako ko pusti svoju ženu, osim za kurvarstvo, i oženi se drugom, čini preljubu; i koji uzme puštenicu čini preljubu.

10Rekoše mu učenici njegovi: ako je tako čovjeku sa ženom, nije se dobro ženiti. 11A on reče im: ne mogu svi primiti tijeh riječi do oni kojima je dano. 12Jer ima uškopljenika koji su se tako rodili iz utrobe materine; a ima uškopljenika koje su ljudi uškopili; a ima uškopljenika koji su sami sebe uškopili carstva radi nebeskoga. Ko može primiti neka primi.

13Tada privedoše k njemu djecu da metne ruke na njih, i da se pomoli Bogu; a učenici zabranjivahu im. 14A Isus reče: ostavite djecu i ne zabranjujte im dolaziti k meni; jer je takovijeh carstvo nebesko. 15I metnuvši na njih ruke otide odande.

16I gle, neko pristupivši reče mu: učitelju blagi! kakovo ću dobro da učinim da imam život vječni? 17A on reče mu: što me zoveš blagijem? niko nije blag osim jednoga Boga. A ako želiš ući u život, drži zapovijesti.

18Reče mu: koje? A Isus reče: da ne ubiješ; ne činiš preljube; ne ukradeš; ne svjedočiš lažno; 19Poštuj oca i mater; i ljubi bližnjega svoga kao samog sebe.

20Reče mu mladić: sve sam ovo sačuvao od mladosti svoje; šta mi još treba? 21Reče mu Isus: ako hoćeš savršen da budeš, idi prodaj sve što imaš i podaj siromasima; i imaćeš blago na nebu; pa hajde za mnom. 22A kad ču mladić riječ, otide žalostan; jer bijaše vrlo bogat.

23A Isus reče učenicima svojijem: zaista vam kažem da je teško bogatome ući u carstvo nebesko. 24I još vam kažem: lakše je kamili proći kroz iglene uši negoli bogatome ući u carstvo Božije.

25A kad to čuše učenici, divljahu se vrlo govoreći: ko se dakle može spasti? 26A Isus pogledavši na njih reče im: ljudima je ovo nemoguće, a Bogu je sve moguće. 27Tada odgovori Petar i reče mu: eto mi smo ostavili sve i za tobom idemo: šta će dakle biti nama?

28A Isus reče im: zaista vam kažem da ćete vi koji idete za mnom, u drugom rođenju, kad sjede sin čovječij na prijestolu slave svoje, sješćete i vi na dvanaest prijestola i suditi nad dvanaest koljena Izrailjevijeh.

29I svaki, koji ostavi kuće, ili braću, ili sestre, ili oca, ili mater, ili ženu, ili djecu, ili zemlju, imena mojega radi, primiće sto puta onoliko, i dobiće život vječni. Ali će mnogi prvi biti pošljednji i pošljednji prvi.

30